Ignjatov sin Đorđe Vajfert ostaće zapisan u hronici BIP-a kao pionir prave, za ono vreme najmodernije, industrijske proizvodnje piva. On je zapravo svoje pivarsko poslovanje u Beogradu počeo poma?ući ocu, a umro 1936 god. kao jedan od najbogatijih , ako ne i najbogatiji čovek u Srbiji i jedan od najvećih industrijalaca u Jugoslaviji.
Pored toga ?to je izgrado veliku pivaru sa parnom ma?inom i drugim, za to vreme modernim uređajima ovaj čovek dobro je poznavao ''tajnu zanata''. Znao je da kvalitet piva umnogome zavisi u vremenu odle?avanja. Zato je izgradio veliki le?ni podrum, zadugo najveći u zemlji, u koji je mogao da stane 300 vagona piva.
Nema mnogo detaljnih podataka o ostalim postrojenjima Vajfertove pivare. Iz prvih godina rada zna se samo da je tada mogla da proizvede 50.000 hl godi?nje, ?to je zaista bila rekordna količina.
Za vreme Prvog svetskog rata, Vajfertova pivara, budući da je bila takoreći na samoj obali reke Save, bila je laka meta austriskih topova. Ali nakon rata Vajfert najvećim delom koristi ratnu od?tetu da obnovi i čak pro?iri pivaru, koja je dvadesetih godina mogla da proizvede godi?nje i do 120.000 hl piva.
Godine 1921. Djordje Vajfert transformi?e svoju pivaru u akcionarsko dru?tvo pod nazivom 'Prva srpska parna pivara Djordje Vajfert A.D.'.
Posle Drugog svetskog rata pivara je nacionalizovana pod nazivom '7 juli'.
![Image](http://sokocalo.engr.ucdavis.edu/~jeremic/YUslike/VelikiMostar.jpg)