Posted: Mon Apr 30, 2007 10:22 pm
POREZ ODNESE VIŠE OD POLA
Koliko klubovi plaćaju igrače i kolike su ustvari njihove zarade
Najgore je u Danskoj, gde plaćanje obaveza prema državi prelazi
sto odsto od primanja.
Ni u Nemačkoj nije mnogo bolje, posebno ako igrač nije oženjen
Nije sve tako bajno, ali nije ni crno. Zavisi samo gde igrač pokušava da zaradi parče hleba. Ako je u Danskoj, onda mu sigurno nije svejedno, u Nemačkoj takođe, ili ako je u Španiji, legalno, isto mu je, ali ako je na crnom, onda je stvarno uspeo u životu.
Milionski ugovor Milutina Dragićevića, odnsono, najveći u istoriji Danske, naterao nas je da se
raspitamo o pravilima rukometa u svetu. Znamo šta je neto, šta je bruto, ali kolika je razlika između ove dve stvari. Može da bude ogromna...
NIKOLA NAJSKUPLjI NA SVETU
Rukomet nije fudbal, pa, otuda, nema ni javnih podataka o tome ko koliko zarađuje, već se sve nagađa. U igri na magičnom pravougaoniku dimenzija 40dž20, sve je strogo poslovno. Ipak, kao i svuda, neke stvari isplivaju na površinu, kao, recimo, da je najskuplji igrač današnjice Nikola Karabatić, Francuz sa korenima iz Srbije, koji mesečno zarađuje 35.000-40.000 evra, odnosno, on košta klub 700.000-800.000 godišnje. Podaci su, svakako, nezvanični...
Bek Kila bi bio jeftiniji za Kil, da je oženjen. Takvo je pravilo u Bundesligi. Ukoliko igrač nije u braku, onda je porez na njega gotovo 100 odsto, a ukoliko jeste, onda je 20 do 30 odsto niži. Treba reći da u porez ulazi i plaćanje zdravstvenog, socijalnog i penzionog osiguranja.
NEMAČKI RAJ
Ipak, Nemačka ima druge prednosti i kažu da je ona raj za igrača. Rukometaši su najbolje osigurani u Bundesligi. U slučaju povrede, debelo su zaštićeni. Isto tako, ako neko više od pet godina igra u najjačoj ligi sveta, dobija pravo na nemačku penziju!
Sem toga, u Nemačkoj ne može da se desi da klub ostane dužan novac igraču, jer, pre svake sezone se sve stavi na papir, kolika je zarada od prodatih karata, koliko ima novca od sponzora, koliki je budžet, pa, ukoliko klub ne ispunjava uslove, odnosno, ne pokriva troškove, ne može ni da dobije licencu. Tako su pre dve sezone u treću ligu morali Tusen Esen i Valau Masenhajm.
SKANDINAVCI BEZ MILOSTI
Ne samo da su najskuplje za život, nego zemlje Sakndinavije imaju i najveće poreze. Recimo, Dragićević je potpisao milionski ugovor sa Silkeborgom, a više od pola moraće da inkasira u državnu kasu Danske! Inače, u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj su najveći rukometni porezi. Ako igrač zarađuje 100.000 evra godišnje, na ime obaveza prema državi mora da uplati 120.000! I u ovoj zemlji je bitno da li je igrač oženjen, ili nije. Da je, recimo, Dragićević u braku, malo manje novca bi davao državi (oko 20 odsto), a malo više bi ostajalo njemu.
RUKOMETNA SIROTINjA
Jasno je da u rukometno razvijenim zemljama, čiji klubovi haraju Evropom, igrači mogu i bolje da zarade. Što bi se reklo, koliko para, toliko i muzike. Oni koji ulažu, imaju i rezultate u Evropi, oni koji su teški na novčaniku, ne mogu da prođu ni prvi krug takmičenja. Kažu da rukometaši najmanje zarađuju u Portugaliji i Italiji. U ovim zemljama, retko ko ima veći ugovor od 40.000 evra godišnje. Za Portugalce i Italijane kažu da su rukometna sirotinja... Mada, Srbija je daleko i od ovog proseka.
NAJSKUPLjI IGRAČI
BALIĆ ISPRED ŠTERBIKA
Ko koliko zarađuje? Mnoge agencije su se bavile zaradama rukometaša. Međutim, nedostupnost inostranih ugovora onemogućava istinite podatke. Sve je nagađanje... Ipak, okvirne cifre kažu da je, posle najkupljeg igrača na svetu, Nikole Karabatića, među najplaćenijima u Nemčkoj, još nekoliko igrača Kila.
Drugi je Kim Andersen, desni bek finaliste Lige šampiona. Treći je njegov saigrač, Kristijan Cajc, iza njega golman Kila, Tjeri Omeje, a peti je Paskal Hens iz Hamburga. Šesto mesto pripada Olegu Velikom, iz Kronau Estringena.
To je što se tiče Nemačke...
U Španiji je najskuplji Ivano Balić, a odmah iza njega, zvanično, najbolji igrač planete, nekada golman naše reprezentacije, član Sjudad Reala Arpad Šterbik.
Nezvanično, najplaćeniji igrač u Mađarskoj je naš Dejan Perić...
Koliko klubovi plaćaju igrače i kolike su ustvari njihove zarade
Najgore je u Danskoj, gde plaćanje obaveza prema državi prelazi
sto odsto od primanja.
Ni u Nemačkoj nije mnogo bolje, posebno ako igrač nije oženjen
Nije sve tako bajno, ali nije ni crno. Zavisi samo gde igrač pokušava da zaradi parče hleba. Ako je u Danskoj, onda mu sigurno nije svejedno, u Nemačkoj takođe, ili ako je u Španiji, legalno, isto mu je, ali ako je na crnom, onda je stvarno uspeo u životu.
Milionski ugovor Milutina Dragićevića, odnsono, najveći u istoriji Danske, naterao nas je da se
raspitamo o pravilima rukometa u svetu. Znamo šta je neto, šta je bruto, ali kolika je razlika između ove dve stvari. Može da bude ogromna...
NIKOLA NAJSKUPLjI NA SVETU
Rukomet nije fudbal, pa, otuda, nema ni javnih podataka o tome ko koliko zarađuje, već se sve nagađa. U igri na magičnom pravougaoniku dimenzija 40dž20, sve je strogo poslovno. Ipak, kao i svuda, neke stvari isplivaju na površinu, kao, recimo, da je najskuplji igrač današnjice Nikola Karabatić, Francuz sa korenima iz Srbije, koji mesečno zarađuje 35.000-40.000 evra, odnosno, on košta klub 700.000-800.000 godišnje. Podaci su, svakako, nezvanični...
Bek Kila bi bio jeftiniji za Kil, da je oženjen. Takvo je pravilo u Bundesligi. Ukoliko igrač nije u braku, onda je porez na njega gotovo 100 odsto, a ukoliko jeste, onda je 20 do 30 odsto niži. Treba reći da u porez ulazi i plaćanje zdravstvenog, socijalnog i penzionog osiguranja.
NEMAČKI RAJ
Ipak, Nemačka ima druge prednosti i kažu da je ona raj za igrača. Rukometaši su najbolje osigurani u Bundesligi. U slučaju povrede, debelo su zaštićeni. Isto tako, ako neko više od pet godina igra u najjačoj ligi sveta, dobija pravo na nemačku penziju!
Sem toga, u Nemačkoj ne može da se desi da klub ostane dužan novac igraču, jer, pre svake sezone se sve stavi na papir, kolika je zarada od prodatih karata, koliko ima novca od sponzora, koliki je budžet, pa, ukoliko klub ne ispunjava uslove, odnosno, ne pokriva troškove, ne može ni da dobije licencu. Tako su pre dve sezone u treću ligu morali Tusen Esen i Valau Masenhajm.
SKANDINAVCI BEZ MILOSTI
Ne samo da su najskuplje za život, nego zemlje Sakndinavije imaju i najveće poreze. Recimo, Dragićević je potpisao milionski ugovor sa Silkeborgom, a više od pola moraće da inkasira u državnu kasu Danske! Inače, u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj su najveći rukometni porezi. Ako igrač zarađuje 100.000 evra godišnje, na ime obaveza prema državi mora da uplati 120.000! I u ovoj zemlji je bitno da li je igrač oženjen, ili nije. Da je, recimo, Dragićević u braku, malo manje novca bi davao državi (oko 20 odsto), a malo više bi ostajalo njemu.
RUKOMETNA SIROTINjA
Jasno je da u rukometno razvijenim zemljama, čiji klubovi haraju Evropom, igrači mogu i bolje da zarade. Što bi se reklo, koliko para, toliko i muzike. Oni koji ulažu, imaju i rezultate u Evropi, oni koji su teški na novčaniku, ne mogu da prođu ni prvi krug takmičenja. Kažu da rukometaši najmanje zarađuju u Portugaliji i Italiji. U ovim zemljama, retko ko ima veći ugovor od 40.000 evra godišnje. Za Portugalce i Italijane kažu da su rukometna sirotinja... Mada, Srbija je daleko i od ovog proseka.
NAJSKUPLjI IGRAČI
BALIĆ ISPRED ŠTERBIKA
Ko koliko zarađuje? Mnoge agencije su se bavile zaradama rukometaša. Međutim, nedostupnost inostranih ugovora onemogućava istinite podatke. Sve je nagađanje... Ipak, okvirne cifre kažu da je, posle najkupljeg igrača na svetu, Nikole Karabatića, među najplaćenijima u Nemčkoj, još nekoliko igrača Kila.
Drugi je Kim Andersen, desni bek finaliste Lige šampiona. Treći je njegov saigrač, Kristijan Cajc, iza njega golman Kila, Tjeri Omeje, a peti je Paskal Hens iz Hamburga. Šesto mesto pripada Olegu Velikom, iz Kronau Estringena.
To je što se tiče Nemačke...
U Španiji je najskuplji Ivano Balić, a odmah iza njega, zvanično, najbolji igrač planete, nekada golman naše reprezentacije, član Sjudad Reala Arpad Šterbik.
Nezvanično, najplaćeniji igrač u Mađarskoj je naš Dejan Perić...