Page 5 of 57

Posted: Sun Oct 01, 2006 2:44 pm
by BSK 1911
fotka je extra 8)

Posted: Wed Oct 11, 2006 10:07 am
by Usamljeni hashishar
CIRILICA wrote:Ова слика је била објављена јуче у новостима.
Image
Da li je isao neki tekst uz sliku?

Posted: Wed Oct 11, 2006 10:13 am
by Booze Brothers
josh slika iz tog perioda...

Image

BSK 1934- Glazer, Šurdonja, Stevović, Božić, B.Marjanović, Hrbec (pojačanje iz osječke Slavije), Petković, Arsenijević, trener Nemeš, Bivec, Vujadinović, Glišović, Lehner snimljeni na turniru u Pragu.


http://www.ofkbeograd.co.yu/Galerija/Ga ... a-foto.asp

Image
ASOVI NA OKUPU- Trofejna generacija BSK-a pred kafanom Albanija u knez mihajlovoj ulici. U sredini bez šešira su Aleksandar Tirnanić i Moša Marjanović

Image

Image
tim BSK-a kao prvak Beograda 1929-30


Image
U jesen 1913 BSK je ugostio Šumadiju iz Kragujevca

Posted: Wed Oct 11, 2006 10:54 am
by CIRILICA
Usamljeni hashishar wrote:
CIRILICA wrote:Ова слика је била објављена јуче у новостима.
Image
Da li je isao neki tekst uz sliku?
Да ишао је. Готово цела страна је била посвећена фудбалу у Београду. ОФК чак није ни споменут :shock: :evil: БСК се незнанично спомиње као предхотник партизана :shock: . Одприлике пише да се стадион налазио на месту данашњег паризановог и слика коју сам поставио испод које пише ПРОШЛОСТ и поред ње слика будућег стадиона партизана испод које пише БУДУЋНОСТ. Срамота да се не помену други великани српског фудбала.

Posted: Wed Oct 11, 2006 10:58 am
by Eric Cartman
CIRILICA wrote:
Usamljeni hashishar wrote:
CIRILICA wrote:Ова слика је била објављена јуче у новостима.
Image
Da li je isao neki tekst uz sliku?
Да ишао је. Готово цела страна је била посвећена фудбалу у Београду. ОФК чак није ни споменут :shock: :evil: БСК се незнанично спомиње као предхотник партизана :shock: . Одприлике пише да се стадион налазио на месту данашњег паризановог и слика коју сам поставио испод које пише ПРОШЛОСТ и поред ње слика будућег стадиона партизана испод које пише БУДУЋНОСТ. Срамота да се не помену други великани српског фудбала.

Jebem li im... :smt078

Posted: Wed Oct 11, 2006 11:12 am
by Booze Brothers
Nije stamota da se ne pominju DRUGI velikani Srpskog fudbala kada je nash tim vec pomenut...vec je sramota da kazu da je komunjarski partizan naslednik BSK-a...uzeli su nam stadion,ime,istoriju...mrtvi smradovi...
stop neprofesionalnim odvratnim novinarima...

Posted: Tue Oct 31, 2006 1:11 pm
by Booze Brothers
evo jednog zanimljivog texta pokupljenoig sa jednog foruma...govori se o ponistenom prvenstvu zbog nameshtanja...tadashnji glavni u savezu sajber ukinuo je prvenstvo zbog po njemu kompletnog namestenog zadnjeg kola...tada smo ispali iz lige i nismo se vracali do sezone 91/92...to je po meni direktno uticalo za gubitak armije navijacha jer su se tada ljudi okrenuli nacionalizmu i pobednicima a Beograd je tavorio u drugoj ligi...citao sam kasnije kako su igraci veleza sa podsmehom pricali o sajberu i kako ih je Ofka tada u Mostaru bash razbio ali je svima rezultat bio sumnjiv... :x

Evo jos nekih detalja (delom po secanju, delom po internetu) poslednjih 6 sezona 1. lige SFRJ (od “slucaja Sajber” do 1991.godine), mozda nekom bude interesantno.

Sezona 1985/86

Mada se i prethodnih sezona sumnjalo u regularnost pojedinih utakmica, po prvi put se desilo da se (opravdano) sumnja u skoro celo jedno kolo. U poslednjem kolu namestene su sledece utakmice:
Partizan-Zeljeznicar 4:0, Sarajevo-C. Zvezda 0:4, Vojvodina-Dinamo Z. 1:7, Velez-OFK Beograd 2:3, Hajduk-Dinamo V. 6:3, Celik-Rijeka nereseno i Buducnost-Sutjeska nereseno (ovde nisam siguran u tacne rezultate)

O mecevima za titulu ste vec mogli da procitate na prethodnim stranama, ali bilo je namestanja i u borbi za Evropu i u borbi za opstanak. Za Kup UEFA su se borili Rijeka, Hajduk (po 35 bodova) i Dinamo (34 boda). U borbi za opstanak konkurenti su bili Buducnost, Celik (po 29) i OFK Beograd (28 bodova.) Tako je u N.Sadu, Vojvodina, koja je odavno ispala, lako izgubila od Dinama Z. sa cak 7:1 (tada je odlucivala gol razlika pa su Dinamu pored bodova trebali i golovi). Medjutim, Rijeka i Celik su lepo izracunali da im je dovoljno nereseno, pa su tako i odigrali. Isto se desilo i u mecu Buducnost-Sutjeska, tako da je OFK Beograd, koji je pobedio Velez(pobednik Kupa) u gostima 3:2, na kraju ipak ispao zbog gol razlike. U Splitu je Hajduku trebala minimalna pobeda, ali su odlucili da pomognu bivsem saigracu Davoru Copu da postane najbolji strelac lige, pa je na kraju zavrseno 6:3, Cop je postigao het-trik. Utakmice u kojima su igrali Vardar, Osijek, Pristina i Sloboda (nisam siguran koji su bili parovi i rezultati), nisu nista odlucivale, pa nisu ni lazirane.
FSJ je odlucio da ponisti celo kolo. U ponovljenim utakmicama Zvezda gubi u Sarajevu, ali Partizan odbija da igra sa Zeljom i gubi titulu i ucesce u Kupu Sampiona. Dinamo i Hajduk opet pobedjuju, Rijeka opet igra nereseno, tako da je Dinamo izvisio za Evropu. OFK gubi u Mostaru 5:1 i ispada iz lige.

Sezona 1986/87

Posle masovnog laziranja u kome je ucestvovalo 14 klubova, FSJ odlucuje da u ovoj sezoni 10 klubova kazni oduzimanjem 6 bodova. Vojvodina i OFK Beograd su “pomilovani” (valjda zbog ispadanja u 2. ligu), a ostaje nejasno kako su se provukli Hajduk i Dinamo V.
Polovina kaznjenih klubova, na celu sa Partizanom, se pocetkom sezone zali Sudu Udruzenog Rada (ili tako nekako) SR Srbije. Cirkus se nastavlja. U novinama izlaze 2 tabele 1. lige, jedna sa oduzetim bodovima i druga bez oduzimanja.
Na kraju sezone, po tabeli FSJ, sampion je Vardar. Na tabeli bez oduzetih bodova prvi je Partizan. Vardar je prijavljen za Kup Sampiona, a Partizan za Kup Uefa.
Tek kasnije, Vrhovni Sud Srbije proglasava odluke FSJ iz prethodne 2 sezone neustavnim i titule dodeljuje Partizanu.

Sezona 1987/88

Namestanje se nastavlja... Poslednje kolo, u borbi za opstanak, Pristina i Celik (27 bodova) i Sutjeska (28 bodova). Na vrhu tabele, Zvezda je sampion, ako osvoji bar 1 bod. Igraju Sutjeska i Zvezda i Pristina-Celik. U Niksicu se zavrsava 2:2. U tom trenutku u Pristina vodi 2:0 u 88 minutu, ali ispada zbog mnogo gore gol razlike od Sutjeske. Tada nastaje preokret. Celik za 2-3 minuta postize 3 gola i pobedjuje 3:2. FSJ cuti, Sutjeska ispada zbog losije gol razlike(za 1 gol) od Celika.

Zanimljivo je da je Celiku sledece sezone ipak oduzeto 6 bodova, za Pristinu ne znam da li je kaznjena.

Sezona 1988/89

U cilju sprecavanja laziranih utakmica, FSJ odlucuje da se od ove sezone, u slucaju neresenog rezultata, izvode penali i da samo pobednik osvaja 1 bod.
Prvenstvo je proteklo bez vecih incidenata, ako se izuzme tuca navijaca na terenu na Marakani, posle vecitog derbija (nisam bas 100% siguran da li je to bilo ove sezone, ali mislim da jeste).
Naravno, svi klubovi su protiv odluke o penalima posle neresenog rezultata, posebno klubovi koji su gubili bod, i po novinama je bilo opste pljuvanje po FSJ.

Sezona 1989/90

U ovoj sezoni su se dogodila 2 velika incidenta, u obe utakmice je igrao Dinamo(Z). Na utakmici Sarajevo-Dinamo, na kraju 1. poluvremena, sudija je pogodjen flasom u glavu. Mec je prekinut i registrovan je sl.rezultatom 3:0 za Dinamo. Sarajevo se zalilo, ali odluka nije doneta do kraja prvenstva. Sarajevo je zauzelo 17. mesto i ispalo u 2. ligu. Onda se desio potpuni preokret: FSJ ponistava svoju prethodnu odluku i nalaze odigravanje nove utakmice. Dinamu bodovi nisu nista znacili, Sarajevo dobija 1:0 i penje se na cak 12. mesto na tabeli. Sada Velez pada na 17. mesto. Naravno, Velez ulaze zalbu, pa je odluceno da ove sezone iz lige ispadne samo poslednjeplasirani klub.
Drugi incident je cuvena tuca navijaca pred derbi u Maksimiru. Utakmica nije odigrana i registrovana je 3:0 za Zvezdu.
Inace, ovo je bila sezona posle koje se igralo Svetsko prvenstvo. FSJ je “pametno” odlucio da se 2 pripremne utakmice, protiv Holandije i Spanije, igraju u Zagrebu (samo par nedelja posle nereda Maksimiru) i Ljubljani. Na obe utakmice se navijalo protiv nase reprezentacije i glatko smo izgubili. Ipak, na SP smo zauzeli 5. mesto.

Sezona 1990/91

Poslednje prvenstvo u SFRJ, u kojem je uspeh reprezentacije na SP pao u senku zbog politickih dogadjaja u zemlji. U Splitu je, na utakmici Hajduk-Partizan, sa jarbola skinuta i zapaljena jugoslovenska zastava. Na kraju sezone iz lige su istupili svi hrvatski i slovenacki klubovi.
Krajem sezone se desila definitivno najveca stvar za fudbal u Jugoslaviji. Crvena zvezda je osvojila Kup Sampiona. Prvi (i, verovatno, poslednji) put je jedan klub sa prostora SFRJ postao najbolji u Evropi.

Posted: Wed Nov 01, 2006 3:38 pm
by allforblue
Crvena zvezda je osvojila Kup Sampiona. JOJ kako to jezivo zvuci
nece se valjda to vise ponoviti :twisted:

Posted: Fri Dec 22, 2006 3:19 pm
by Booze Brothers
Image

Posted: Fri Dec 22, 2006 11:23 pm
by Booze Brothers

Posted: Sat Dec 23, 2006 11:36 am
by SpongeBob schwammkopf
Nema razloga da ovaj topik ubuduce ne bude dopunjavan svakodnevno!

Posted: Sat Dec 23, 2006 11:54 am
by SpongeBob schwammkopf
Image
MAlo objasnjenje ove...slika iz perioda II svetskog rata, kada su igrana prvenstva (ovoga puta je u pitanju podmladak nasheg kluba iz 1942) Odigrana su tri prvenstva, (isprva Srbije a kako je rat napredovao bilo je sve teze igrati tako da je naposletku igrano prvenstvo Beograda. Ovo je jedan od razloga posleratnog raspustanja nasheg kluba (kao i svih uostalom- sem BASK-a koji je zato shto je u njegovim redovima igrao nar. heroj Ivan Milutinac (streljan 1943 kao komunista na Terazijama) preziveo (dodushe u nizem rangu)...Zanimljiv dokument koji nije ishao u prilog posleratnim vlastima i njihove slike "opste narodnog ustanka", koji sluzi kao dokaz donekle normalnog zivota u Beogradu tokom II sv rata.

Posted: Tue Jan 30, 2007 1:26 am
by Booze Brothers

Posted: Thu Feb 15, 2007 11:58 am
by Usamljeni hashishar
voja 10 wrote:Ime i prezime Blagoje Marjanović - "Mo?a"
Rođen 03/09/1907 - ? 01/10/1984
Mesto u timu Napadač
Utakmica za reprezentaciju 57
Golova za reprezentaciju 36
Debitovao 28/06/1926
Igrao u klubovima BSK(Beograd)

Nekad je bilo dovoljno reći: Mo?a, i znalo se o kome je reč. Bio je inkarnacija fudbalskog majstorstva u vremenu između dva rata. Sjajan igrač, nenadma?an golgeter. Vi?e od decenije bio je sinonim BSK-a, na?eg najboljeg i najuspe?nijeg fudbalskog kluba. Nezamenljivi dr?avni reprezentativac, njegov rekord - 37 golova za "plave", prema?en je tek posle Drugog svetskog rata.

Blagoje - Mo?a Marjanović rođen je 1907. u Beogradu, ali je počeo da igra jo? kao dečak, u trećem timu podmlatka "Jugoslavije", da bi ga Radenko Milrović, najveći lovac na talente, odveo u BSK. Mo?ina karijera bila je skokovita. Brzo je postao prvotimac i reprezentativac. Gotovo da je bilo nezamislivo da prođe utakmica, a da Mo?a ne postigne gol.

Du?e od jedne decenije bio je nezamjenljivi reprezcntativac. Igrao je na mestu centarfora, desne polutke i desnog krila. Bio je veoma autoritativan igrač. Njegova reč slu?ala se bez pogovora. U BSK-u i dr?avnoj reprezentaciji. Sa Tirnanićem, sačinjavao je čuvenu desnu stranu beogradskih "plavih". Njihovo majstorstvo opijalo je gledaoce.
Mo?a je za vreme rata bio u zarobljeni?tvu. Po povratku, posvetio se trenerskom pozivu, radio je u na?oj zemlji i u Italiji. Razboleo se u trenutku kada se spremao da ode u Kairo. Jedno vreme primao je invalidsku penziju, kasnije je dobio nacionalnu penziju, kao zaslu?ni majstor sporta...

Sa suprugom Planinkom, kćerkom i sinom, Blagoje Marjanović je stanovao na Terazijama, u Igumanovoj palati. Jedna vitrina je pravi mali muzej Mo?inih trofeja, odlikovanja, priznanja, suvenira, zastavica... Nekoliko ko?nih albuma puni su starih po?utelih fotografija. Tu je i knjiga pokojnog Ljubi?e Vukadinovića - "Hiljadu golova Mo?e Marjanovića".
Jedna blistava igračka i veoma uspe?na trenerska karijera je u tom kutku nad kojim dominira Mo?ina slika. Najdra?a uspomena: na rukama ga nose sa terena Sava Antić, golman Cvetković, Juričko... Osvojen je pehar mar?ala Tita, BSK je na stadionu JNA u finalu savladao tim "Hajduka" rezultatom 2:0.

- Nebrojeno puta sam izno?cn sa terena na rukama navijača - ka?e Mo?a, nagla?avajući samoglasnike. - Ali, ovo jene?to drugo (?iri ruke, krivi glavu na jednu stranu), bio samtrener, tada se radost pojačano do?ivljava. U tom poslu mnogo je patnji, a malo radosti, zato su trenuci trijumfa, dragi,nezaboravni...

Mo?ina soba je i danas sva u plavom. Obja?njenje daje njegova supruga: "On je ludo voleo predratni BSK, klub u kome je postigao sve, I zato je posle rata s toliko ?ara i ljubavi trenirao dana?nji BSK, ovaj s Karaburme".
Na kućnom kaputu zapa?am klupsku značku BSK-a. Primetio je da sam na njoj zadr?ao pogled.

- U mome detinjstvu koje sam proveo u Beogradu, u op?tini Palilula, gde sam i rođen, u prvo vreme znali smo za klikere i klis. To su bile na?e igre. I u tim igrama bio sam najbolji. Neko nas je jednom odveo da vidimo kako u porti kod Svetosavske crkve deca jure za nekom naduvanom ko?om. Ta igračka se zove lopta. Uzbuđeni i radoznali, moj brat Nikola, nekoliko dečaka iz kraja i ja po?li smo da vidimo to čudo. I lopta nas je opčinila. ?iva, neukrotiva, čudno je odskakala, letela kroz vazduh... To nam se dopalo. Odmah smo odlučili da skupimo pare i kupimo loptu. Lutali smo gradom i u Balkanskoj ulici na?li radnju koja je u to vreme prodavala ko?ne lopte. Nisam ni slutio da će ba? ta lopta odrediti moju sudbinu. Tačnije, fudbal je moj ?ivot! Od tih dečačkih dana do danas on je za mene sedi?te svega.
Za na? predratni fudbal Prvo svetsko prvenstvo bilo je događaj koji je učinio da fudbal pređe okvire sporta i postane deo dru?tva. Senzacionalne pobede na?e reprezentacije u dalekom Urugvaju 1930. godine imale su veliki odjek. To vi?e nije bila igra "dokonih mladića". Oni su tamo reprezentovali zemlju.

- Na? uspeh u Urugvaju - seća se Mo?a - bio je prekretnica za beogradski i jugoslovenski fudbal. Odjednom svi su počeli da nas gledaju s uva?avanjem, novine su pisale o nama, donosile na?e slike, postali smo ljudi velikog publiciteta... Beograđani su tada pevu?ili pesmu: "Montevideo, Bog te video..." i bili ponosni na svoje ljubimce. Tirke i ja vi?e nismo mogli da idemo ulicom a da nas ljudi ne pozdrave skidanjem ?e?ira. U kafani, kelneri bi odmah donosili piće ili bi nas pitali ?ta ?elimo, to naručuje "gospodin za onim stolom". Najče?će, mi te ljude nismo znali. Koliko mi se puta dogodilo da me momak iz radnje pozove unutra, a gazda poka?e nov engleski ?lof, pari?ku ko?ulju ili kravatu iz Beča. Popričamo malo o fudbalu, spremam se da krenem, a momak mi daje paket. Trgovac samo klimne glavom: "To je za vas, Mo?o, za onaj gol koji ćete dali u nedelju". Imao sam parfimeristu koji je specijalno za mene pravio kolonjsku vodu, svog berberina Savu, koji je radio kod majstora Grujića u Prizrenskoj ulici, obućara koji mi je pravio cipele po mcri... Tako je onda bilo.

U daljem razgovoru doznajem da je posle svetskog prvenstva BSK prvi počeo da daje novac igračima. U početku,pare su primali samo Mo?a Marjanović i Tirnanić. Kasnije, kada su iz Osijeka dovedeni Gustav Lehner i Franja Glazer, potom Ernest Dubac, pa Bruno Kne?ević iz Zagreba, a pred rat Petar Manola iz Sarajeva i Srđan Mrku?ić iz Splita, beogradski "plavi"' su već bili gotovo profesionalna ekipa.
Mo?a ka?e da je on prvu platu primio u iznenađujućem iznosu za ono vreme - 1.800 dinara. Tirke je imao tri stotine manje, ostali igrači nisu primali ni premije.
Tek 1935. BSK je uveo plate (za igrače koji nisu radili) premije, koje su bile 500, 800 do 1.000 dinara, kada su bile u pitanju utakmice sa mesnim rivalom SK "Jugoslavijom" i zagrebačkim "Građanskim", koji je po snazi i igračkim kvalitetima stajao uz bok BSK-u, a povremeno bio i bolji.

Pijemo kafu, Mo?a pokazuje rukom na televizor i mr?ti se.

- Danas je te?ko igrati fudbal - iskren je stari as. - Trči se mnogo, startuje o?tro, pokrivanje protivnika je striktno, čim igrač primi loptu, mora da očekuje da će biti ometen, često i bezobzirnim startom. Malo je mogućnosti da se danas poka?e majstorstvo. Bilo bi besmisleno da tvrdim kako smo mi bili talentovaniji od ove dana?nje generacije. Ne, sve je u progresu, pa i fudbal. Ali, danas se igra drugim ritmom. Mene često pitaju stari prijatelji za?to dana?nji igrači ne znaju da ?utiraju volejem, kao nekada ja (to je bila jedna od Mo?inih specijalnosti). Ne mogu da ih ubedim da znaju, mo?da i bolje nego ja, ali nema ?ansi, tek ponekad dogodi se da napadač ima slobodan prostor za volej.

Predočavam Mo?i da je bio najbolji golgeter svoga vremena, da takvo snala?enje pred golom, tu savr?enu tehniku ?uta i intuiciju drugi nisu imali.
On obara pogled, sme?i se krajem usana, vrti glavom: -Mo?da sam bio lukaviji od drugih. Meni je u ?esnaestercu mozak brzo radio. Vodio sam računa o svemu; kako je postavljen golman, protivnik, saigrač, ko ima loptu... Znao sam i kako ko proigrava od mojih drugova. Ne samo Tirketa, kako to ljudi misle, znao sam i ostale: Vujadinovića, Valjarevića, Gli?ovića, Bo?ovića... Uvek sam se trudio da reagujem munjevito, shvatio sam da u fudbalu odlučuju delići sekunde,zato sam golove davao i đonom, petom, grudima, čak i stomakom... Nisam cepao mre?e, nisam bio tobd?ija, za mene je bilo va?no samo da lopta pređe gol-liniju.

Bio je dugo trener, čak i na?e reprezentacije, i zanimalo me je za?to nije stvorio "novog Mo?u".
- Sve ?to sam znao, prenosio sam igračima. Nesebično. Hteo sam da igraju brzo, racionalno, efikasno... Naročito sam voleo Savu Antića. Bio je čudesno talentovan, sjajan igrač. Nije postao legenda, jer je igrao u malom klubu. Da je bio igrač "Partizana" ili "Crvene zvezde", o njemu bi se i danas pričalo. Vcrovao sam da će Sava biti moj naslcdnik. Kasnije sam sve nade polagao u Skoblara. To je veličanstven igrač. Najkompletniji. Imao je sve. Čak jači temperament nego Antić. Trebalo je da Jo?ka Skoblar igra centarfora i bio bi Mo?a svoga vremena. Znate, kao trener shvatio sam da se golgeter rada. l mene niko nije stvorio, ni ja druge nisam mogao da naučim da daju golove. To je tako: ima? dar za to ili ga nema?.

Mo?a je poslednjih godina retko izlazio u ?etnju gradom. Čitao je novine, gledao televiziju, strastveno kupovao lozove i popunjavao tikete Sportske prognoze. Na svet oko sebe gledao je sa visine svog trećeg sprala. Često je na prozoru, menja raspolo?enja. Vi?e je setan nego vedar. S njegovom sudbinom poslednjih godina, te?ko je i biti u dobrom raspolo?enju.

Ipak, Mo?a je sve junačno podnosio. Čudne su snage pomirenja u njemu. On nije bio običan igrač, ni običan trener, nije čak ni čovek sa običnom sudbinom. ?ivot najpopularnijeg jugoslovenskog fudbalera pre rata potvrda je da trajne sreće nema. Postoje samo trenuci sreće. Za ovog čoveka dani radosti davno su pro?li. Sve manje je onih ljudi koji su u?ivali u Mo?inim golovima, odlaze... Ali, legenda o Mo?i ?ivi i traje, l danas je on inkarnacija golgeterske ve?tine.

Kao mlad, Mo?a je znao da pije iz ča?e ?ivota. Već dvadeset godina njegovi dani puni su gorčine. Kada je do?iveo mo?dani infarkt, njegova nemoć bila je tragična. Kao sportista koji je navikao da pobeđuje, nije se predao. Izvojevao je i tu najte?u pobedu: ponovo je naučio da govori i hoda. Umro je u Beogradu 1.10.1984.godine.

Na fudbalskom terenu bio je nepredvidljiv,lukav,inteligentan...gotovo nedodirljiv u svojoj superiornosti.
danas,kada vi?e nije ?iv,ostale su uspomene, a za nas blagi dobri čovek srebrne kose i otvrdle rezignacije.?ivi u sećanjima svojih obo?avalaca,prijatelja i svih koji su ga znali. Ostao je i nadimak - Mo?a - sinonim golgeterskog umeća.
Odlomak iz knjige "Asovi veka", 1999, (Mile Kos)

Posted: Thu Feb 15, 2007 12:08 pm
by voja 10
Da, mo?da je trebalo ovde. Ali ponela me priča o spomeniku.